Pjesma je posvećena majci, Evi Šegarić koja je 18. XI. 1991. u selu Škabrnji
u Ravnim kotarima u četničkom pokolju izgubila tri sina i supruga.
Ravni kotari.
Škabrnja.
Nikada nije jednoj majci
sudbina pisala slova crnja
nego toga dana.
*
Željezna kolona nepozvana
ni pravom gosta
ni pravom domaćina
već pravom noža, otimačina
krvi žedna
zvijer u ludoj hajci
toga običnog dana
u Škabrnji
u Ravnim kotarima
uzela je majci;
sina Šimu
sina Budu
sina Ivicu
i supruga Vicu.
*
U Škabrnji
u Ravnim kotarima
četnički pir
oteo je mir.
I ne pričaj na
grobovima priče
nego zapamti.
Dok majki ima
Škabrnja pamti.
Škabrnja pamti.
objavljeno: listopad 2011.
Lav
Suzana Marić
julija
18/11/2012 at 3:35 pm Permalink
uzela je majci;
sina Šimu
sina Budu
sina Ivicu
i supruga Vicu.
Zlo vlada svijetom. Da li ga pero pjesničko zagolica? Da li ga na tren opomene? Da li zna za kaznu koja je neminovna?
Hvala ti, Marija, na pjesmi… i u ime Majke Eve… i u ime onih koji se bore za Dobro!
Veliki pozdrav !
18/11/2012 at 3:40 pm Permalink
Prelijepa gesta, svake hvale vrijedna na spomen tragedije jedne majke kojoj je srce ranjeno, bol stoički podnosi 🙂
18/11/2012 at 3:49 pm Permalink
Mirko, Dinko, iz neznanih razloga, koliko ja znam, za Škabrnju nije nikada nitko odgovarao. Veliki pozdrav !
18/11/2012 at 4:47 pm Permalink
Gesta od srca, ženi koja je već vidjela i proživjela pakao.
LP
18/11/2012 at 4:51 pm Permalink
Ljepa slika uzaludnog rata, koji je uzeo živote nevinih i od kojeg nije nitko imao koristi..Prljava politika, koja razdvaja narode!
Pozdrav!
18/11/2012 at 5:19 pm Permalink
marija kaos je bio na zemlji i bit će ga ponovo
strašna je sudbina te žene, vjerujem da svaku noć koju želi usnuti kamene suze joj prave put prema nebesima, tišina na dlanu diva gdje zapaljena svijeća gori i nevrijeme srca stvara
naranče
18/11/2012 at 6:26 pm Permalink
četnički pir
odnio je mir
mnogima ,jadna svaka majka koja je djecu sahranila
bolna pjesma , ne ponovilo se nikad više
18/11/2012 at 7:25 pm Permalink
Moje čestitke za ovu tužnu pjesmu.
18/11/2012 at 7:56 pm Permalink
Hvala svima na odvojenom vremenu i čitanju !
18/11/2012 at 7:57 pm Permalink
Tko može da pojmi tugu i bol te majke? Ona je gubitnik rata ali život ide dalje. Ona ga vjerojatno više ne živi, samo je njegov nijemi promatrač.
Jako dirljiva pjesma Mare.
Lijep pozdrav!
18/11/2012 at 8:17 pm Permalink
Jedino čega se bojim je preživjeti vlastitu djecu. Mislim da ničega goreg od toga nema. Hvala Marko!
18/11/2012 at 8:35 pm Permalink
Kako živjeti nakon toga? Čestitam na pjesmi,draga Marija! A ovoj tužnoj majci, utjehe na ovom svijetu nema.
18/11/2012 at 8:41 pm Permalink
Hvala ti Vcip. Lijepu noć ti želim!
18/11/2012 at 9:05 pm Permalink
I ne pričaj na
grobovima priče
nego zapamti.
Odlična misao Marija ,priča neće pomoći majčinoj tuzi samo suosjećanje sa njom u tuzi u šutnji.I neka se pamti da se nikad ne ponovi.
18/11/2012 at 9:34 pm Permalink
Štefi, lijepu noć ti želim!
18/11/2012 at 11:03 pm Permalink
U mom prozoru večeras gori svijeća… Pozdrav Mare.
18/11/2012 at 11:11 pm Permalink
Pozdrav Gortane, drago mi te čuti !
20/11/2012 at 2:35 pm Permalink
Neke vijesti, neke informacije da je netko odgovarao ja nisam imao.
Pozdrav, Marija.
22/12/2012 at 8:12 pm Permalink
Ja sam Vukovarka, žena braniteljica, zarobljena 19.11. 1991. zajedno s majkom prošla kalvariju, otac završio u logoru, neopisive posljedice svima nama gotovo svakoga dana… Ali, živimo svima u inat… I putem udruge braniteljica svoje županije nastojim širiti istinu o Domovinskom ratu, neka svi znaju što se događalo onda i u Vukovaru i u Škabrnji… Uvijek tih dana pomislim i na Škabrnju i na njene mještane jer dobro znam što su prošli, ne ponovilo se više majkama, ženama, djeci i svima nama… A odgovornost, hm, kao i za Vukovar, Ovčaru i ostala mjesta gdje se dobro zna tko je i što radio. Ja se vodim za onom – Pravda je spora, ali dostižna.
Marija, divna i snažna pjesma, a posebno ovo… NEGO ZAPAMTI… ja pamtim i uvijek ću pamtiti jer se nikada ne smije zaboraviti!
25/08/2015 at 11:06 am Permalink
Marija ,ne znam kako sam propustila ovu bolnu pjesmu ,koju sam čitala sa suzom u oku.Nakon svih komentara još mi je teže.Ne mogu se zaboraviti te strahote, te patnje, ta bol.
Lijep pozdrav 🙂
25/08/2015 at 12:25 pm Permalink
Poetisa, tek sam danas vidjela tvoj osvrt na pjesmu. Žao mi je svih koji su prošli pakao, žao mi je, ali sam i ponosna na te ljude koji žive dalje sa svim svojim ranama na duši, koji su pobijedili Zlo, koji usrećuju svoje bližnje i koji svjedoče o svemu što je bilo. Veliki pozdrav dragoj Vukovarki!
25/08/2015 at 12:31 pm Permalink
Mirko, kraj živih svjedoka nitko nije odgovarao. Poznato nam je iz povijesti kako se povijest iskrivljuje, kako odjednom svi govore da su bili kuhari, a ne vojnici. Da nije Hrvatska protiv volje Europe krenula u Oluju, sada bismo usred Hrvatske imali još jednu neprirodnu tvorevinu.
25/08/2015 at 12:32 pm Permalink
Suzana, hvala što si komentirala pjesmu jer sam tako vidjela da nisam odgovorila na dva komentara, a stalo mi je baš za ovu pjesmu. 🙂
25/08/2015 at 1:38 pm Permalink
U pravu si, Marija, naravno. Zna se tko piše povijest. Ono što smo učili u srednjim školama…ha ha ha, a i ono što će se učiti… Što je to istina ako je ljudi ne žele zapisati sa ovih ili onih pozicija, iz ovih ili onih interesa? Tko vjeruje u pravdu ako je za života nisu dočekali mnogi nedužni? Hajdemo vjerovati u pravdu… tek da nam budu neki trenutci zanimljivi… kao da popunjavamo križaljku, kao da igramo partiju remija……………………….
Pozdrav, Marija
25/08/2015 at 2:36 pm Permalink
Marija,ova pjesma je zaslužila mnogo više od mog komentara.Drago mi je da sam ju pronašla i pročitala .Voljela bih da ju jednog dana pročitaju i oni zbog kojih je nastala.Možda, ali sumnjam,možda bi se upitali ;”Zar smo zaista mi to radili?”
Moj topli pozdrav
25/08/2015 at 5:14 pm Permalink
-Mirko, ne vjerujem mnogo u pravdu, nekako sam mračna, kao da stojimo pred sumrakom čovječanstva. Što je još gore, ne vjerujem niti u pravednost. No, želim ostati na strani čovjeka koliko mi to moje male snage dopuštaju.
_ Suzana,ne vjerujem da se zločinci mogu promijeniti. Sitni prijestupnici, lopovi, ubojice iz strasti možda shvate svoj čin, ali onaj koji je ogrezao u zločin, taj se ne mijenja. Ne vjerujem u iznenada probuđenu savjest.