Među crvene latice
položena
usnama mekim
zavedena
u plahom dodiru krila
crnog leptira
dok prema suncu leti
znajući
da će nestati varljiv prah
ostaviti dah
negdje u visini
samo te slijepo slijedim
kao zraka
ne dotičući stvarnost
koja se pritajila
u prvim stopama
mraka.
25/05/2017 at 11:21 pm Permalink
predano živjeti trenutak mi je asocijacija na ove tvoje lijepe stihove
Vp 🙂
26/05/2017 at 5:26 am Permalink
Pjesma je neobičan, s ljubavlju i vještinom izrađen cvijet, koji zanosi i crnog leptira, iako zna, kako svi zanosi moraju potonuti u mrak. Veliki pozdrav, Nevenka:).
26/05/2017 at 8:25 am Permalink
Pjesma je živa, puna lijepih pjesničkih slika i lagano se ispija, vp Nevenka 🙂
26/05/2017 at 8:02 pm Permalink
Lepo, kraj je divan! VP Nevenka 🙂
27/05/2017 at 6:04 am Permalink
🙂 🙂 🙂 drago mi je da sam u vašem društvu
27/05/2017 at 5:39 pm Permalink
sjajna si !
pozdrav