Ne razmišljam, slikam po tebi kistom bijelom bojom. Privijaš se uz mene dok
kišne kapi kucaju na vrata zemlje.

Možda i poželiš biti svetica?

Možda sanjaš, ti si princeza tisuću jezera?

Jesi li čokoladni preljev koji mi curi niz usne preko vrata do prsa. Opet ga
skupljaš vrhom jezika, jagodicama uzdaha gradiš utvrdu zadovoljstva. 

Ne brineš, ne vodiš ratove. Skidam te, okrećeš se jer mi vjeruješ. Prikazi na
ogledalu budućnosti. Čekat ću te kao toranj ljubavi.

Sazdan od mišića tvrdosti, ispunjen krvlju vrelom probaj me, stegni preponama.

Tvoj sam slikar slobodnog stila. Plamtim tisućama šara zbog tebe, samo u tebi
jednoj, jedinoj. Samo mojoj.