U tami pogleda
gluha za riječi
gubim orijentaciju
svlačim oblake
topim koncentraciju
sa usana
ko divlja ratnica
otimam smijeh
bez svilenih manira
žuborim
čisti grijeh
skriveni
ilegalni mi
u zjenicama
vatru požarom gasimo
satovi stalno zvižde
da zelenu rijeku
spasimo
na krilima noći
u šapatu neba
utopljeni u gravitaciju
nestali u zrcalu
klizimo u
čarobnu inspiraciju
katarinab
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
25/04/2017 at 6:53 am Permalink
Bez svilenih manira, ali moćnog izraza!:)
25/04/2017 at 8:02 am Permalink
Odlična! Lp Nevenka 🙂
25/04/2017 at 8:13 am Permalink
nema ovdje svile ali ima moćnosti u jednostavnosti .
pozdrav
25/04/2017 at 10:09 am Permalink
Vrlo neobično – vatru požarom gasimo…
Ali, mislim da je moguće 🙂
28/04/2017 at 3:26 pm Permalink
Vatru požarom gasimo
Lepa pesma, ima nešto posebno! VP 🙂