Solo za obou

Nestalo sunca zlaćanog žara
na strništima magla počiva
guštara crna cestu zatvara
oglasila se oboa s njiva.

Zasvira vjetar oštro, prodorno
sivi oblaci k’o mȍra naviru
dani se vuku tiho, sumorno
i teške misli snove ispiru.

Umrlo lišće prekrilo pute
oči umorne nejasno slute
svjetlost lađara na blatnoj rijeci.

Voda uzdiše, zima škrguće
u osami tić tužno cvrkuće
gavran već kriješti, bruje odjeci.

6 komentara za "Solo za obou"

  1. Marija
    25/11/2022 at 5:07 am Permalink

    Pjesma je izrazito snažna. U sumornom pejzažu kriju se jasni simboli zle slutnje.

  2. katarinab
    25/11/2022 at 5:19 am Permalink

    Hvala ti na komentaru, Marija. I drago mi je da te se pjesma dotakla.
    Lp i ugodan dan ti želim ☺

  3. Suzana Marić
    25/11/2022 at 7:07 am Permalink

    Potpisujem Marijin komentar.Pjesma me se dojmila.

  4. koko
    25/11/2022 at 4:58 pm Permalink

    Odličan, slikoviti, čak i zvučni, istančani prikaz zebnje. Sviđa mi se taj dodatak oboe. Zvuk glasan i prodoran a istodobno dočarava ganuće, nemoć…

  5. katarinab
    25/11/2022 at 5:57 pm Permalink

    Suzana, hvala ti na pažnji.
    Lp

  6. katarinab
    25/11/2022 at 6:20 pm Permalink

    Draga Koko, iskreno hvala, hvala… raduje me tvoj komentar, tim više što sam sve prostudirala što sam našla za obou. Sviđa mi se njen zvuk, nekako je nježan, senzibilan a u nekim dionicama čak i prodoran.
    Lijep vikend ti želim. ♪♫♪
    Topli pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.