Sonet za Edgara Alana Poa

Pesak posvuda, prsti ponad ponora…

Do crnih zvezda pogled u tamni bunar,

izgubljeni stih napisan u spomenar –

,,U nespokoju čeka se nova zora.”

 

Ah, Anabel Li, čuvena tugovanka,

Anabel Li iz kraljevstva na obali,

gospa za kojom tuguju svi vali i

krupna kišna kap sred sunčevog zalaska.

 

Nekom u Raju aura nostalgije,

neponovljiva čar mistifikacije –

na pustom žalu iscelitelj dok sneva.

 

Ovalni portret što ga, gle, prepoznasmo

u predelima iz naših dečjih snova –

jer život ovaj, znaj, san u snu je samo.

3 komentara za "Sonet za Edgara Alana Poa"

  1. Avatar photo
    julija
    19/01/2022 at 7:32 am Permalink

    Dotakla me refleksivnost pjesme i njezina spontana povezanost s poznatim književnim motivom.

  2. Avatar photo
    Tonka
    19/01/2022 at 10:23 am Permalink

    Svaka pohvala, osobno mi pokušaj pisanja soneta nije dao rezultat pa tim više cijenim znalce. I život kao san u snu stvarno potiče na razmišljanje.

  3. Milan Draskovic
    19/01/2022 at 7:23 pm Permalink

    Hvala na komentarima!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.