U pjesmu mi, toliko ogroman
ne mozeš stati,
prepuna je zvijezda i nebeskih tajni
koje su me svladale i ostale
tu u duši.
Pruži svoju ruku
da me dodirneš i
doživiš sve ludosti
zvjezdane prašine koje se
za tebe  kovlitaju
u divljim bojama.
Daj mi svoju ruku
da opipaš  nježno moju
i uvjeriš se da u meni divljaju
sve prašine univerzuma.

.

Gdje samo nestadoše?
Sad su  bile tu.
…izgubiše se negdje u nestašluku..