Mi smo taoci romantičnih priča

miris cvijeća polako nas guši

puknut će nešto kao top s Griča

točno u dvanaest otvori uši.

 

O, umorna su leptirova krila

duša ne nalazi zamah u duši

kazaljka se iza kazaljke skrila

točno u ponoć  godina se ruši.

 

S bučnih  balkona poljupci zvone

moj se brzo na tvom obrazu suši

a ruka mala u veliku tone

sretna Nova. Mi postajemo gluši.