Stari slikar

Viđahu ga često
kako prije zore
s blokom pod rukom
silazi na more.

*
Činilo se tako
da ga more čeka
da  postoji  veza
mora i  čovjeka.

Slikao je slikar
snažne morske vale
krik  galeba  bijelog
samotne  uvale.

*
Slikao je more
sve njegove mijene
strastvene nevere
i bonace lijene.

*

Jednog dana
nekako pred zoru
stari  je  slikar
nestao u moru.

Godinama sam ga susretala kada sam se vozila na posao. On je pješačio u suprotnom smjeru. Potrubila bih mu, a on bi odzdravio mahnuvši rukom. Ne viđam ga više. Nikada se nismo upoznali.

 

 

 

4 komentara za "Stari slikar"

  1. Jim Corbet
    21/09/2012 at 8:49 am Permalink

    Slikao je mor ???

    nadam se da će taj slikar poštedjeti svoje uho i neće postati novi Van Gog 🙂

    lijepa pjesma Mare, pozdrav i 🙂

  2. mirko
    21/09/2012 at 9:41 am Permalink

    Lijepo mi jutros liježe tvoj doživljaj slikara i njegov doživljaj mora, galebova, valova, bonaca. A onda… nestao u moru. Vratih se stihu tada: “Činilo se tako
    da ga more čeka
    da postoji veza
    mora i čovjeka”.
    Prelijepo slikaš slikara, njegovu zanesenost morem, igru kista, igre mora, čak i onim: “Ne viđam ga više. Nikada se nismo upoznali”.
    Veliki pozdrav, Marija. 🙂

  3. Marija
    21/09/2012 at 12:45 pm Permalink

    Jim Mirko 🙂

  4. Marko Grubesic
    21/09/2012 at 8:35 pm Permalink

    Dojmljiva crtica iz života. Prolazimo tako svakodnevno pored ljudi…neke zamjetimo i zapamtimo, neke ne. I svi nekada odu nekuda kao što ćemo i mi sami kada za to dođe vrijeme.
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.