Ciklus: Iluzija četiri godišnja doba – Strast
STRAST
Vrisnem li u vrijeme uznesenja
prenesi mi truplo duše na splavu propasti.
Obilježi postojanje naše sreće
trokutićima svemirske sudbine.
Ugasi posljednju svijeću na torti
odlomi komad kruha, nahrani gladne zimske vrane.
Betonska komora propušta tek korijenje korova,
izrod sam i beštija znaš to dobro.
Putena su bila naša noćenja na plaži Nudista.
Zborila si mi – Sreća si moja, neuhvatljiva.
Smijale su se zvijezde, plakao sam ja.
Nestašno tjeram prste pod skute
očekuješ vrelinu, doživljaje skrovite.
O sudbo kleta, tko ti smeta dok rijeka odnosi sve.
Sreća si i Tuga, prokleta Ljubav, mračna, tamna ruka Bijesa
7 komentara za "Ciklus: Iluzija četiri godišnja doba – Strast"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.