Oslikala zima prozore moje

i ledenim osmijehom zove me bez riječi.

Sanjivim pogledom isprate je oči

dok tijelo se umorno grije pored peći.

 

A sjeta me ponese u neke davne dane

kad krv se je čula pod kožom kako kipi,

iz rumenih obraza disala je mladost

i prtila snijeg pod nogama što škripi.

 

Ništa nije mogla učiniti studen

tom plamenu satkanom od djetinje sreće

tek odjednom u meni skupiše se mrazevi

nataloženi vremenom što teče i teče.

 

Sada gledam zimu kako mi se smije

ohola i blještava u ruhu od inja

dok drhtavo mi tijelo krade pored peći

to malo života što još samo tinja.