izmišljam razlog da ne ostanem tu

udišem neki čudan zrak

između jave i sna

 

izabirem borbu s lijevom stranom srca

kao opijumom umirujem

tugu da ne izađe,

a sjetim se snova što se klate

a rumenom mjesecu,

bezbrižnih osmjeha vjernih licu,

miris nove tinte za pismo pisano tebi

 

desnu stranu srca ostavljam

za vječitu glad tebe

sudbinu dvoje škrtaca

što ljubav dijeliti nisu znali

 

zaustavljam,

kletvu na ranjenim usnama,

drhtave ruke da okrenu drugi list pisma

razlijevam gnjev kao nabujalu rijeku

što sunce je isušilo do korita,

a na dnu pronalazim tragove tvoje

iz kojih je ljubav nastala

 

Pejak Mirjana Peki