Suho korito

I moja bi pjesma pod svjetlom neona

Lutala tim kišnim ulicama grada

Puštena na slobodu poput demona

Što se dugo tijesnim grudima krada.

 

I moja bi pjesma htjela biti tuđa

Podatna, meka k’o namiguša neka

I da stvar bude još čudnija i luđa

Moje srce tu slatku prevaru čeka.

 

I moja bi pjesma raširila krila

Gutala pogledom horizonte nove

Život nisu mirni otkucaji bila

Već fatalan let, umiranje za snove.

 

I moja bi pjesma nešto novo rekla

Svijetu tajnu šaputala na uho

K’o bistra rijeka iz iskona tekla

Al’ noćas je njeno korito suho.

7 komentara za "Suho korito"

  1. AnjaL
    16/09/2020 at 7:05 pm Permalink

    Aljoša, ova mi se posebno svidjela, al opet, meni je svaka tvoja nova posebna… Podsjetila me na jednu moju pjesmu ovdje objavljenu, mada koristiš sasvim drugačije riječi… čini mi se kao da si rekao ono što sam htjela, ali na drugi način. Veliki pozdrav.🙂

  2. Marija
    Marija
    16/09/2020 at 7:42 pm Permalink

    Potekli su stihovi. O, koliko je žudnje i želja u njima pa i srce žudi tu slatku varku, nabujalu od osjećaja. Zanimljiv je taj postupak samoanalize, – racionalanost autora iz pozadine i senzibilnost pjesnika u prvome planu.:)

  3. Aljoša
    Aljoša
    17/09/2020 at 10:40 am Permalink

    Hvala Anja i Marija. Teško je Anja izmisliti nešto novo, ali se stare teme mogu obraditi na nv i svjež način. Drago mi je da imamo sličan senzibilitet, a svatko ima opet svoj originalan i prepoznatljiv izričaj. Veliki pozdrav leti u Novsku 🙂

  4. gabi
    17/09/2020 at 2:27 pm Permalink

    Ma i da presuši korito, iskopat ćeš ti neki stih. Nema te suše u kojoj pjesnik ne bi našao kap inspiracije. A ova pjesma je dokaz!☺

  5. Krebs
    17/09/2020 at 4:42 pm Permalink

    Aljosa , bravo pjesnice vrli !!

  6. Mihaela
    Mihaela
    17/09/2020 at 5:41 pm Permalink

    Svaki je stih biserje od kapi:)

  7. Aljoša
    Aljoša
    17/09/2020 at 11:57 pm Permalink

    Hvala moje dame na čitanju.Već dugo nisam napisao pjesmu, traje suša, neke druge stvari su se nametnule, ali Poezija je uvijek tu, čuči i čeka ko najdraži demon da izađe na svjelo dana 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.