I moja bi pjesma pod svjetlom neona

Lutala tim kišnim ulicama grada

Puštena na slobodu poput demona

Što se dugo tijesnim grudima krada.

 

I moja bi pjesma htjela biti tuđa

Podatna, meka k’o namiguša neka

I da stvar bude još čudnija i luđa

Moje srce tu slatku prevaru čeka.

 

I moja bi pjesma raširila krila

Gutala pogledom horizonte nove

Život nisu mirni otkucaji bila

Već fatalan let, umiranje za snove.

 

I moja bi pjesma nešto novo rekla

Svijetu tajnu šaputala na uho

K’o bistra rijeka iz iskona tekla

Al’ noćas je njeno korito suho.