Svud po svijetu hodam s tugom

K’o sa svojom suputnicom starom

Nikad me nije nazvala slugom

Nit’ ja sebe njenim gospodarom.

 

Iza nas su brda i doline

Skromni i sjajni tragovi sjete

Romor kiše, jecaj violine

Vrijeme tiho za sobom mete.

 

Jednom će zvijezda s nebesa

Sjati k’o medalja ako sam taj

Mali čovjek od krvi i mesa

Čija suza ima vječiti sjaj.

 

Ja je vidim u čovjeku drugom

Proklet i blagoslovljen darom

Što može srce s tuđom tugom

Nego gorjeti još jačim žarom.

---