U sumrak na putu od pamuka
sreo sam čovjeka
koji je stihovima
kovao sablje ukrašene čipkama
riječima
koje su mirisale na jabuke
potapao španske lađe
Ne rekosmo ništa
šutnjom ispisasmo sonet
na orahovom listu
i spustismo ga
u zelen ćup
da
kad sve prođe
izlista
u nekoj bašti
Marija
Suzana Marić
21/09/2012 at 10:02 pm Permalink
Ovu pjesmu jako dobro pamtim. Znam da sam ju i prije , kao i sada, gledala kao bajku, pokušala prodrijeti u njezinu misao, vidjela živo oslikano, neobično lijepo. To je pjesma čija se posebnost nosi u sebi Pozdrav Sumiko!
21/09/2012 at 10:06 pm Permalink
Posebno lijepa pjesma, upečatljiv mi je početak
U sumrak na putu od pamuka
sreo sam čovjeka
koji je stihovima
kovao sablje ukrašene čipkama
pozdrav pjesniku od formata!
22/09/2012 at 3:28 am Permalink
U sumrak na putu od pamuka
sreo sam čovjeka
koji je stihovima
kovao sablje ukrašene čipkama
lijepo napisano
jutro, sfd
22/09/2012 at 6:59 pm Permalink
Umjetničke duše se razumiju i bez riječi. Stihovi nose u sebi posebnu ljepotu i izražajnost.
Pozdrav!