Jutros je rosa mlada i bosa

Na mom travnjaku stala,

Dok se magli još bijelila kosa

Rosa je tepih tkala.

.

Biserne niti posvuda sjaje

Trava ih lagano njiše,

Tepih rosin prekratko traje,

Najljepši je nakon kiše…

.

Tada se duga u njemu krije

Dok Sunce kapljice broji,

Pa ih zatim sve ispije…

Rosa se Sunca boji.

.

Kada ga vidi svejedno joj nije

Brzo skuplja svoje kapi,

Pa se u hlad duboki skrije

Da posve ne ishlapi .

.

I jedan je pauk vrijedan bio

Mrežu je svoju spleo

Rosnim kapima ju okitio

Pa na list odmoriti sjeo.

.

A kapi sjaje k’o perle staklene

Na đerdanu između grana…

Obješena na niti svilene

Svjetluca rosa rana.