Kad u oku munje sijevnu

i naslutim udar groma

ja te trebam svakodnevnu

u toplini našeg doma.

 

Ako smislim pjesmu pjevnu

bol dobije ljepše ime

ja te trebam svakodnevnu

da osluhneš zvonke rime.

 

Da umirim dušu gnjevnu

zbog nekog vlastitog rata

ja te trebam svakodnevnu

ženu bosu, golog vrata.

 

Strpi se da na dnu blatnu

uspavane školjke zijevnu

od bisera nisku zlatnu

krast ću za te svakodnevnu.