Sve su mi pjesme okovane tobom
lik tvoj mirno ponad rima sniva
ugaslim se srcem tiho poput vjetra
razbuktao plamen, silna vatra živa.

I opet mi gore zvijezde starim sjajem
i trepere strune mjesečeve puti
dok ti pišem, papir k'o da živ je
ljubav nježnu sred stihova sluti.

I drhti mi duša potresena tobom
liju se riječi k'o da neće stati
i gori ljubav utkana u pjesmi
i svako slovo čistoćom se zlati.

A usne žedne čekaju na milost
i vape žile u turobnoj noći
i san je tako nestvaran i dalek
i tugom se rose umorne mi oči.