Postelja moja tvojim miriše tijelom
Jutrom ranim.
Slažem slike večernje, noćne,
Slike tebe, mene, nas,
U tišini noći, u strasti
Godinama predugo čekanih.
Jutrom mi mirisi tvoji sa jastuka
Šapuću da nisu snovi bili,
Da smo strast ispijali
U oazi sreće nakon dugog hoda
Pustinjom života.
Dan me daruje rukama tvojim,
Osmjehom obraza uz obraz
Na istom jastuku bijelom,
Sjajem sreće u oku voljenom.
Postelja moja  u svitanje
Tvojim  tijelom miriše,
Sretna sam.