Na platnu sjećanja sasušene boje

Zarobljeni smolom prošli dani stoje

Tako nalik pticama slijepljenih krila

Jer život je majstor tehnike akrila.

 

U punom ateljeu slika bez reda

Nešto u meni zaboraviti ne da

Sva mjesta gdje je duša ganuta bila

Jer život je majstor tehnike akrila.

 

A čovjek iznova u neznano srlja

Sakrije bojama sve što se umrlja

K’o anđeo u močvari tamnih sila

Jer život je majstor tehnike akrila.