Ti, koja si bila poput nježnog leptira

 

Još negdje duboko u meni
Odzvanja tvoj glas
Još osjetim vjetar kako nosi mirise uvele trave
Ugažene pod našim bosim stopalima
I čujem pjesmu, razabirem riječi
Pjevušim ju u sebi
Potiho da nitko ne čuje
Ponekada, samo ponekada
Prisjetim se tvoga lica
I suza klizne niz obraz
Ne zbog tebe
Ne zbog mene
Ne žalim nas
Žalim one dane
Beskrajne slobode
Sve one godine
Što su nas vezale
Jednim divnim prijateljstvom
Prije nego li su
Vjetrovi gnjeva
Odnijeli sve šarene leptire
Obrisali tragove sreće i nevinosti
A živjela si s druge strane ulice
I sada živiš negdje s druge strane
Odvedena pod velom laži
U zabludi zarobljena
Ali…
Ostala si tamo
U paukovu mrežu zapletena
Ti…
Koja si bila poput nježnog leptira
Krila ti polomiše
Da se nikada ne vratiš
Na svoj cvijet

Dok ja u nadi hodam našom livadom
S:K:M

16 komentara za "Ti, koja si bila poput nježnog leptira"

  1. salke
    salke
    09/03/2018 at 1:51 pm Permalink

    Sjajno, sjajno, čestitam Suzana. Dotakla me, obuzela, a i unjela neku žalost za ljudima, nekada bliskim, sada udaljenim, ili ja udaljen.

    Veliki pozdrav!

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/03/2018 at 2:00 pm Permalink

    Hvala na lijepim riječima,Salke! Ugodan dan ti želim 🙂

  3. Kristian Svalina
    Kristian Svalina
    09/03/2018 at 3:07 pm Permalink

    Suzy, predivno.
    Unijela si dušu u ovu pjesmu.
    Toliko ljudi izgubiš kroz život, da ponekad i više ne znaš da li i dalje netko mireše svoj cvijet.
    LP

  4. Marija
    Marija
    09/03/2018 at 6:20 pm Permalink

    Rasplače ti mene. Ponekad je leptiru teško ostati leptir. Ne sudimo mu. Samo nam je teško.

  5. Krebs
    09/03/2018 at 6:25 pm Permalink

    Diiivna poezija, Suze! Moj naklon! LP

  6. Murtulica
    Murtulica
    09/03/2018 at 7:15 pm Permalink

    Baš me pogodila i oko mi zasuzilo. Odlična!
    LP, Suzana:)

  7. Marko Grubesic
    Marko Grubesic
    09/03/2018 at 8:49 pm Permalink

    Teški su to gubici ali dobro je da su se lijepa sjećanja sačuvala.
    Lijep pozdrav!

  8. boba grljusic
    boba grljusic
    10/03/2018 at 9:41 am Permalink

    sazrio je trenutak i iznjedrio sjajnu žalosnu pjesmu
    pozdrav tebi

  9. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 7:55 pm Permalink

    Kristiane,veseli me čitati te . Hvala na lijepim riječima . Pozz 🙂

  10. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 7:57 pm Permalink

    Mare, žao mi je što sam te rasplakala, a s druge strane pjesma koja ne probudi emocije nije pjesma . Oprosti mi !

  11. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 7:58 pm Permalink

    Hvala ti, Spome 🙂

  12. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 8:00 pm Permalink

    Nije mi bila namjera rastužiti te ovom pjesmom, ali ipak hvala na prekrasnom komentaru . LP 🙂

  13. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 8:00 pm Permalink

    Hvala na čitanju ,Marko ! LP 🙂

  14. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 8:01 pm Permalink

    Bobo,zahvaljujem se na osvrtu i pozdrav šaljem 🙂

  15. mirko1
    mirko1
    13/03/2018 at 8:12 pm Permalink

    “Potiho da nitko ne čuje
    Ponekada, samo ponekada
    Prisjetim se tvoga lica
    I suza klizne niz obraz
    Ne zbog tebe
    Ne zbog mene
    Ne žalim nas
    Žalim one dane
    Beskrajne slobode
    Sve one godine
    Što su nas vezale”

    Oprosti, ne smije se cijepati duša i srce ove pjesme, pa to nisam ni učinio. Samo sam ponovio ove stihove koji zalede.

    Srdačan pozdrav, Suzana

  16. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/03/2018 at 8:16 pm Permalink

    Mirko, uvijek znaš ostaviti prave riječi u komentaru! Hvala ti od srca!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.