Postanak 3,19 -U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti.

Završile su suđenice
Svoje tkanje
Prerezale su niti
Životne pređe
Zaustavilo se klatno
Na staroj uri
Ne kuca više
Jedan trenutak
I zaustavljeno je sve
Putovanje
Teško ,dugo
Zadnja je stanica
Na kraju pruge
Gdje Zemlja
Dočekuje putnike
I u svoje naručje prima
Prah čovječji
Ne puštajući ga više
U jednom trenutku
Kada se izmjene
Sva godišnja doba
List požuti i uvene
A vjetar ga na tren uzdigne
Da dodirne nebo
Pa ga nježno
Preda Zemlji
U jednom trenutku
Sobu ispunjava praznina
A oči se pune suzama
U jednom trenutku
Zašumjet će čempresi
I uvenuti bijele kale
Na crnom mramoru
S:K:M