Tuđa sjećanja slijedim

Po utabanim stazama slijedim tuđa sjećanja prema vratima odlaska. Kada će se vrata otvoriti ne pitam, o tome ne razmišljam jer bit će sigurno nenajavljeno, neočekivano. Nikada nikome nije baš želja znati točan čas. Skupljam razbacane misli u pokušaju ostaviti smislenu cjelinu za one koji će stare albume listati i pokušati saznato tko je tko na slikama. Trenutno me ne zanimaju vanjski efekti već sva ona previranja koja se kolebaju u nutrini, sve ono što se želi, što je uzburkano, a polumrtvo, svaki pokušaj usisati ljepotu jer taj prostor negdje u meni pun je isprazne nemoći. Ne slušaj me, samo razmišljam o tom nutarnjem uvijek, i ostajem tako negdje u tom svijetu bez granica razbacana, izmiješana sa mislima, sa pospremljenim opomenama kako svemu jednom dođe kraj, a ja stazama utabanim, meni nepoznatim slijedim tuđa sjećanja.

 

17.01.2013.

7 komentara za "Tuđa sjećanja slijedim"

  1. boba grljusic
    17/01/2013 at 6:44 pm Permalink

    ” Ne slušaj me, ”

    i neču ,i neću pamtiti

  2. Alberto Sompis
    17/01/2013 at 7:07 pm Permalink

    U koje će nebesko biće u svom raju,

    Bože moj,

    uliti gotovo ispijen pehara jednog života koji se bliži kraju

    Tonko moja,

    Ne uživaš li djela svoja, ako i u odrazima ovih komentara

    i osluškuješ riječi kao da stojiš ispred dvera

    Tvoje misli vezu riječi u mom duhu, a dojam glazbi mog srca dat će ritam neke slatkoće

    makar ne vidiš me niti znaš tko sam i kakav ipak u meni osjećaš svoje vlastite kakvoće.

  3. Marija
    17/01/2013 at 7:31 pm Permalink

    Skupljam razbacane misli u pokušaju ostaviti smislenu cjelinu za one koji će stare albume listati…
    Jako dobar tekst koji otkriva vertikalnu povezanost obitelji i u toj vertikali beskonačnog našli smo se i mi kao karika lanca. Pozdrav Tonka 🙂

  4. SanDiMun
    17/01/2013 at 7:53 pm Permalink

    “nada je zlatno tele pred božanstvenošću prolaznosti”..kad tad svi to spoznamo

  5. El janid
    17/01/2013 at 8:34 pm Permalink

    Skupljam razbacane misli u pokušaju ostaviti smislenu cjelinu za one koji će stare albume listati i pokušati saznato tko je tko na slikama.

    Koliko će nas dugo pamtit, nas koji utabanim stazama hodimo! po slikama koje zaglave u vremenu?, ili po dobroj riječi?, možda po pjesmi koju ostavimo….

    Veliki pozdrav, odlična pjesma ! 😉

  6. ENEDIEL
    17/01/2013 at 9:55 pm Permalink

    baš,stalno po sebi slažemo ,lijepo ,pozdrav

  7. songfordead
    18/01/2013 at 5:50 pm Permalink

    kako svemu jednom dođe kraj, a ja stazama utabanim, meni nepoznatim slijedim tuđa sjećanja.

    dobro napisano, puno pozdrava, sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.