10 komentara za "Prihvaćanje"

1. 

   SanDiMun
   17/01/2013 at 7:09 pm Permalink

   uh,podsjetila si me na onu moju: “Osmijeh Mona Lise”..

2. 

   Alberto Sompis
   17/01/2013 at 7:18 pm Permalink

   Na pristaništu za ribarske barke, u osamljenoj uvali, na nekom nepoznatom malom otoku u velikom oceanu ja joj rekoh: ” Kuda si ovako kasno noću pošla, djevojko, sa fenjerom osvjetljujući put?”
   Noćas je oluja odgurala čamce nekuda daleko na pučinu i ribari se neće vratiti u praskozorje sa svojim ulovom.
   “Došla sam na obalu s osmjehom,” odgovori djevojka, “a otići ću drugačije raspoložena, zabrinuta za svog dragana…”

3. 

   Marija
   17/01/2013 at 7:34 pm Permalink

   Kako tvoj jednostavan izraz koji svedeš na bitno izazove osjećaj i sliku. Zato što je bogat sadržinom 🙂

4. 

   stefi
   17/01/2013 at 8:16 pm Permalink

   Moranje je
   Ne pamtiti
   Stalno biti nasmiješen i ravnodušan.Jako dobro Boba.

5. 

   Iluzija
   17/01/2013 at 9:46 pm Permalink

   svaki dan odnosi dio, ali donosi nešto novo

   lijepo 🙂

6. 

   ENEDIEL
   17/01/2013 at 9:54 pm Permalink

   osmjeh navučem ,da ma kako teško bilo 🙂 nosimo.pozdrav

7. 

   mirko1
   18/01/2013 at 1:18 pm Permalink

   Čudesno je i fascinantno umijeće sa tako malo riječi u MORANJE svesti potrebu da se nauči biti. Iako je BITI = MORATI sa radošću prihvaćati svaki novi trenutak, često smo slabi na tom “polju”. Zanimljivo je iz okvira datosti bježanje u minulo a ne uživati u sadašnjem koje će sutra biti minulo. Imamo paljenje sa zakašnjenjem.
   Pozdrav, Boba !

8. 

   boba grljusic
   18/01/2013 at 1:29 pm Permalink

   Svima pozdrav hvala na izvrsnim komentarima koji su izazov za mene

9. 

   songfordead
   18/01/2013 at 5:52 pm Permalink

   još jučer

   dobro, zanimljivo
   puno pozdrava boba
   sfd

10. 

    marissa
    20/01/2013 at 8:14 pm Permalink

    Ne dozvoliti da Jučer stvori branu rađanju Sutra,
    srdačan pozdrav!

« Tuđa sjećanja slijedim

Uplašena »