Uplašila se nenadanog  treptaja
žudnje i ludog zanosa,
iza hrabrosti i ponosa
u sebe se samu uvukla,
bodlje kaktusa svijetu izložila
čarobni cvijet ljubavi sakrila,
u snove i misli pobjegla,
od dodira se nježnih sklonila,
u sivilo tuge utonula
pa čuči sama uplašena
na rubu jave i ludila
kao srna plaha nemirna
na proplanku sred stasitih hrastova.