I tišina je gluha na vjetru doletjela
U ovoj bijeloj zimskoj noći
Šaputala joj kraj uha,na grudi sletjela
S tugom joj praveć društvo u samoći

A vani je opet sve tiho i bijelo
Pahulje su bijele plesati stale
Ne znajući za jedno umorno tijelo
I oči zelene što su plamom sjale

Dok tuga joj šapće ,ona pjesmu piše
O jednom životu,ljubavi ,boli
O tragu u snijegu što ga vjetar briše
O čovjeku jednom što ga srce voli

Već stara ura ponoć otkucava
A pero klizi po bijelom papiru
Danju bdije ,noćima ne spava
Tuga neda mjesta spokoju i miru
S:K:M