Pred spavanje svako veče

gledam  je li voda teče

ruka se za kvaku hvata

provjeravam dugo  vrata.

 

Crvotočina pod gricka

a Ona se mirno licka

ljubi me, pa svjetlo gasi

propasti me , Bože , spasi.

 

Strah me plina koji truje

ništa manje kobne struje

slike što vise na zidu

treba imati u vidu.

 

Plašim se i uholaže

makar priča uho laže

od češlja  ( vrag nek’ ga nosi )

dižu se dlake na kosi.

 

Zmije su mi stara boljka

ne sjeda mi WC školjka

i nije to za smijanje

ja zbog njih gasim grijanje.

 

Da ne bih mirno živio

i na poslu sam  skrivio

a i kad nemam grijeha

strah me od neuspjeha.

 

Kako onda noć izguram ?

Pa u jedno sam siguran

i na putu prema dole

Njene oči još me vole.