U Kafkinom stilu

Dođe tako jesen pozna i grozna

Kada čovjek sama sebe ne pozna

Kad potroši sve adrese i teme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

 

I tako robuje metamorfozi

Ležeći danima u istoj pozi

Oči kao mrtve, a usne nijeme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

 

Velikog trbuha, premalih krila

Ljubitelj je odmora leđnog stila

I prezire sve društvene dileme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

 

Toplom riječju podsjeti ga netko

Da još je čovjek, ali tako rijetko

Ma ne treba svijetu njegovo breme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

 

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme

Lako se kukac zavuče pod tjeme

Može svatko, i genije i tukac

U Kafkinom stilu postati kukac.

3 komentara za "U Kafkinom stilu"

  1. AnjaL
    09/11/2021 at 1:23 pm Permalink

    Hahaha… i samoj mi je tako nekako – najbolje bi bilo začahurit’ se negdje i čekati proljeće. 🙂 Odlično opisano!

  2. Marija
    10/11/2021 at 4:35 am Permalink

    Znaš, često sam, predavajući Preobrazbu, mislila; ma koji mu je vrag bio da piše tako crno. Pa nema među nama, bar u našem društvu, takvog otuđenja. A onda me je vrijeme demantiralo. Otuđeni smo kao ljudi, a kamoli kad se netko “preobrazi” zbog bolesti, invaliditeta, starosti… kada u tuđim očima postane smetnja… čudovište… gamad. Zato je Kafka velik. Uočavao je i predviđao. A ti uspije golemu društvenu i (ne) ljudsku temu smjestiti u stih. 🙂

  3. Aljoša
    11/11/2021 at 2:55 pm Permalink

    Hvala, Anja i Mare. Kafka je fascinantan, lako se kukac zavuče pod tjeme 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.