Dođe tako jesen pozna i grozna

Kada čovjek sama sebe ne pozna

Kad potroši sve adrese i teme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

I tako robuje metamorfozi

Ležeći danima u istoj pozi

Oči kao mrtve, a usne nijeme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

Velikog trbuha, premalih krila

Ljubitelj je odmora leđnog stila

I prezire sve društvene dileme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

Toplom riječju podsjeti ga netko

Da još je čovjek, ali tako rijetko

Ma ne treba svijetu njegovo breme

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme.

Svako nevrijeme ima svoje vrijeme

Lako se kukac zavuče pod tjeme

Može svatko, i genije i tukac

U Kafkinom stilu postati kukac.