Volim ti proći kraj kuće zanesen
dok uvelo lišće pod nogama žuti
u ovu krasnu, vjetrovitu jesen
što tajnu ljubav u granama sluti.

U gluhoj noći kada krov ti grli tama
ti spavaš mila na jastuku bijelom
a krvlju mojom kola čežnja sama
iduć tvojim nagim, i usnulim tijelom.

Oćutim ti tada pramen kose drag
srce ti hladno k'o snježna gruda
a vjetar već briše svaki mi trag
i spomen da ikad sam prošao tuda.