zašavši u prostor

iz kojeg ne možeš izaći

upijaš žuđene kapi

razlivenog sjećanja

sve dok se ne iscijedi

i zadnja kap bola

skupljenog u naraštajima

dok se rastvoreni cvjetovi

ne pretvore u prah

razlomljene stvarnosti

čak i ako ne želiš vidjeti

treperave zrake svjetlosti

što kroz pukotinu vremena

oblikuju život