Zora s maglom pregovara
Plava,
U jesen od boja bremenitu.
Pitaš me o nestalnosti misli mojih,
O uludo utrošenim satima iz inata,
Pitaš me gdje zaustavljam vrane želje
Jer zora je rana, a još usnula nisam.
Usputno negdje sebe rasipam
Kao što i breza svoje lišće posvuda,
A nju nitko, nikada, ništa ne pita.
Kroz kose joj nježne magla prste provlači
Dok sa zorom pregovore vodi
Plavom.
Usnuti, još samo usnuti treba.

01.11.2016-