O njoj misliš dok na rivi sidiš
u pogledu daljina se njiše
rasipa se nebom lina duga
a tišina misto tebe diše,
svu si paru konopom zaveza
iz džepa si stari križ izvuka
bar da možeš oprostiti sebi
što si život sav uludo stuka,
na dlanove prostiru se suze
do mula si zadnji đir povuka
kriknija je galeb iznad mora
a suton te uzdahom dotuka.
Tonka
katarinab
02/11/2016 at 3:07 pm Permalink
na dlanove prostiru se suze
do mula si zadnji đir povuka
kriknija je galeb iznad mora
a suton te uzdahom dotuka.
Prekrasna pjesma, Nevenka .
POZZ 🙂
02/11/2016 at 5:00 pm Permalink
Lijepa slika i rezime jednog života. Život nas uglavnom nosi, teško je čovjeku držati uzde u rukama. 🙂
02/11/2016 at 5:13 pm Permalink
Lijepo Nevenka! Pozdrav! 😀
02/11/2016 at 5:43 pm Permalink
Vratiti se prošlo ne može, a ni kajanje nema svrhe, ostaju samo živa sećanja. Lepo Nevenka! Pozdrav tebi 🙂
02/11/2016 at 7:37 pm Permalink
Dragi ljudi, hvala na čitanju
03/11/2016 at 11:33 am Permalink
Nevenka, hajde na profil ( ispod tvoje slike) pa na mesage i pošalji mi poruku. Naime, ima u popisu 4 Nevenke pa ne mogu znati koja si ti. 🙂
03/11/2016 at 5:05 pm Permalink
Mini je Nevenka ova pjesma pravi biser.
“svu si paru konopom zaveza
iz džepa si stari križ izvuka
bar da možeš oprostiti sebi
što si život sav uludo stuka,”
Jedan cijeli promašeni život je stao u odlične stihove. Tako lijepo teku misli, slike.
Volim te čitati.
Veliki zagrljaj šaljem 🙂
03/11/2016 at 8:59 pm Permalink
Jako dobra pjesma, šalje opomenu:)
03/11/2016 at 10:24 pm Permalink
Lijepa pjesma. Eh, kada bi u životu postojao popravni ispit:))