Utjeha mora

Kad se more i ja susretnemo
na znanom mjestu
samoća samuje
more tišinom pita
tko ti je ukrao osmijehe s lica
ne progovaram samo mislima
odgovaram
povrjeđujem sama sebe
dopuštajući  nedopustivo
more šumi -razumijem
a je se malim
 osmijehom nasmijem

8 komentara za "Utjeha mora"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.