Utjeha vala

Stig’o je sumrak prerano
s njim zatvaranje kruga
nestala iz oka duga
iščezlo sve ono znano.

Ostala si posve sama
i rumenih nema zora
ne čuješ više šumora
srce se lagano slama.

Kule je odnijela plima
utihnuli bijeli žali
ne trči radost po njima.

Još samo čuju se vali
gdjekoji život se vrati
u smrti mirno sanjati.

 

2 komentara za "Utjeha vala"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.