Noću kada sve se smiri

otvaram oprezno vrata

utvrde svojih misli

prosipajući bezbroj zvijezda

na stazu kojom tvoj pogled stiže,

glasni topot srca ga priželjkuje

jer danju pogled ne putuje.

Negdje u daljini kao jeka

zvon savjesti odjekuje,

topote gromke smiruje

i vrata utvrde zatvara,

ali lopov pogled vješto se skriva ,

i u utvrdi zatočen biva.

Štefica Vanjek-Štefi