Polako, nebo svlači spavaćicu noćnu,

u raskošne krošnje zapliće se pjesma ptica,

kupaju se trave u osmijehu sunčeva lica,

rascvjetani božuri slave novi dan.

 

Zeleno more pod prstima vjetra leluja,

malene kuće otvorile širom kapke svoje,

mirisnim brežuljcima radišne pčele se roje,

buja novi život, lijep kao san.

 

Tamo gdje prestaju teški koraci noći

napit ću se jutra, vedrine udahnuti boje,

blaženstvo da osnaži ovo trošno tijelo moje,

da prevarim samoga sebe kako nisam umoran.