Voljela je nesputano,strasno

kao pijesak dine u pustinji,

kao sol oceane modre,

kao ptica vedro nebo.

Ljubavlju je sijala svakodnevno

kao mjesec iznad Grenlanda,

kao roj bezbroj krijesnica

na livadi u noći ivanjdana.

Dane je u bajke slagala,

kao Pepeljuga skromna bila,

kao Trnoružica znatiželjna,

kao Snjeguljica ljubavlju otrovana,

kao Mala Sirena ljubila snažno

Knjiga bajki zatvorila se ,

sve čarolije nestale su u trenu

ljubav se sa tugom stopila,

život sada u pjesme pretače,

luta usamljena od stiha do stiha,

dušu umornu hrani nesnima

knjigu bajki više ne otvara.

Štefica Vanjek-Štefi