Kad ne budem tu,

u nemiru svom kad ostaneš sama,

kad sve ono krhko proguta tama,

kad ne bude više dodira, riječi,

ne tuguj mila.

S tobom ću teći uz korak tvoj,

k’o tvoja sjena,

melodija bit ću koja te liječi,

vedrina u bojama proljetnica,

šapat kiše, zalutala ptica,

vjetar zapleten u tvojoj kosi,

a kad ti jutro pokuca na prozor

sjaj tvoga oka neka me nosi.

 

Kad ne budem tu

u osmijehu čuvaj, da ne uvene

najbolje od mene što mogao sam dati.

I nitko me možda prepoznati neće

ali ti ćeš znati.