Još morem djetinjstva u snu duboku

plovi brod vječno mladog Kapetana

i treperi kroz tihu suzu u oku

zemlji najsjajnija Zvijezda dana.

 

Milujući prstima okrugli svijet

nosio je osmijeh dječjeg lica

propustio je možda nesuđeni let

al’ sad je anđeo, nebeska ptica.

 

I kad me jednom njegova krila prime

dat će mi oprost (taj jedini tražen)

što moj sin ne nosi to presveto ime

jer samo je jedan, jedan je Dražen.