S rubova svijeta sunovraćuju se
spori morom izmoreni
a da je ostaviti dušu ispod kamena
na sigurnom za kratko
dok udisaj novi nađu i otkoračati bezdušan
možda bi manje boljeli ugrizi sitih
možda bi se manje sjetni vraćali
u ulicu Amos
i čekali oblake presretače
novim se smijehom smijali
sumnjam dok za njih podižem kamen
da se zmije ne uvuku