Za njih podižem kamen

S rubova svijeta sunovraćuju se
spori morom izmoreni
a da je ostaviti dušu ispod kamena
na sigurnom za kratko
dok udisaj novi nađu i otkoračati bezdušan
možda bi manje boljeli ugrizi sitih
možda bi se manje sjetni vraćali
u ulicu Amos
i čekali oblake presretače
novim se smijehom smijali
sumnjam dok za njih podižem kamen
da se zmije ne uvuku

8 komentara za "Za njih podižem kamen"

  1. Marija
    21/04/2017 at 6:41 pm Permalink

    Boba, stihovi pred kojima se može nakloniti. Osjećaj budi osjećaj, tuga rađa tugu, a i želju da se taj kamen zajedno podigne.!

  2. branka
    21/04/2017 at 8:59 pm Permalink

    Pjesmo moja, osim što potpisujem sve što je gospođa Marija rekla, samo nadodajem da se ponekad pod podignutim kamenom nađu i čudesne stvari. Pozdrav.

  3. sibila
    21/04/2017 at 9:52 pm Permalink

    pjesma puna simbolike!
    ponosita, hrabra, u kamenu jaka…

    Pozdrav 🙂

  4. mirko1
    21/04/2017 at 10:09 pm Permalink

    Sfere tvojih emocija čudesno su lepršave. Dublje od dubine. Tvoja emocija ne samo da na poseban način prodire u dušu, zaljulja razum, nego je na svoj način veličanstvena. Više ili manje, ja sam uvijek zatečen pred tvojom poezijom.
    Pozdravljam te:)

  5. Mihaela
    22/04/2017 at 6:00 am Permalink

    Ugrizi sitih uvijek se stvaraju iz obijesti i to je ono što najviše peče. Pozdrav, Boba!

  6. Dragica Meyer
    22/04/2017 at 7:25 pm Permalink

    Poetski virtuoz si Bobo, ostavljaš prejake utiske i mora se posle čitanja zamisliti! VP 🙂

  7. nevenka
    24/04/2017 at 10:15 pm Permalink

    veličanstveni stihovi, ali to si ti
    VP

  8. Krebs
    27/08/2018 at 6:09 pm Permalink

    Moj duboki naklon, Boba!!LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.