ne smijem željeti podijeliti sa tobom usne što od istog poljupca boluju tvoja sanjarenja i želje čiji sam nedjeljivi dio ne smijem ušetati u tvoje nemirne snove kojima me noću dozivaš i budiš niti se odazivati otkucajima tvojeg srca strasti i slabostima ispisanim u svakom tvojem pogledu ne smijem gledati tvoj sretni osmjeh ispisan sumnjom drhtavih usana svaki put kad me ugledaš ne smijem jer sve to…. i ja osjećam . . . . [email protected] M. Šiprak Brletić
Marija
Suzana Marić
11/07/2012 at 7:14 am Permalink
Um kaze ne sijem, a srce bi tu slast zabranjenog voca. Dilema od pamtiveka
Lep ozdrav 🙂
11/07/2012 at 7:25 am Permalink
Potpuno svjesna da je voće zabranjeno, a da u tvom umu, srcu i tijelu gori želja za njim, ženski zavodljiva, odgovaraš njegovim prohtjevima, nećkajući se, ali kako protiv sebe? Ponavljanje stiha ” ne smijem” zvuči kao; iako ne smijem, hoću. Lijepo, jasno, jednostavno si prikazala tu uzburkanost osjećaja, čežnju i bojazan. Lijep pozdrav Majino 🙂
11/07/2012 at 11:18 am Permalink
Dugo te nije bilo Maja, ali vratila si se sa predivnom pjesmom.
Baš sam pod dojmom.
Mogu ti samo reći….. slušaj uvijek srce.
LP
11/07/2012 at 12:31 pm Permalink
hvala lijepa svima na ovim krasnim komentarima :))))))
11/07/2012 at 4:32 pm Permalink
Najteže je sam sebi uskratiti ljubav.
Lijepa pjesma!
11/07/2012 at 5:19 pm Permalink
lijepa pjesma
puno pozdrava
sfd
11/07/2012 at 7:24 pm Permalink
Romanticno i njezno a nadasve dirljivo.Ti zabranjeni plodovi su nekako najsladji.
Lijep pozdrav!