U moje  je srce pjesnička tuga

odavno zabodena kao šestar

i prokletstvo je začaranog kruga

što samo za bol ne postaneš prestar.

 

Tako će napisati jedne zime

drhtave ruke u kasnijem dobu

kada vatra obasja zadnje rime

pa tama ispuni ledenu sobu.

 

Dugo u noć dozivat će me knjige

pjesmama koje neutješno  plaču

a ja ću već bez pameti i brige

mahnuti  tijelu u naslonjaču.