U društvu ocvalih makova
zaspali su pogledi skriveni
što mislima na tebe dugo su se budili.
Mirise tvoje raznosio je vjetar
onaj divlji,nebom kovitlajuči
odnio ih čak do pustara na vrhu svijeta
pa ih više u mojim nosnicama nema.
Ti si bio crnokos ,zgodan
onaj iz drugog b gimnazije
ja sam bila žgoljavica pjegava ,neugledna
iz osmog b osnovne.
Pogledi moji svugdje su te pronašli
krišom ispod trepavica pratili
da slučajno netko ne pročita
da u tebe sam ludo zaljubljena.
Lik tvoj kao fatamorgana
svuda se javljao gdje sam ja hodala.
Lebdio je nad poljima makova
zastao bi na tren u krošnji jablana
pa odozgora pogled bacio,
uhvatila sam taj pogled
u zjenicu ga sakrila i čuvala,
sve do one ljetne večeri
kada pogled tvoj postao je stvaran
uz zvuke muzike za ples.
zagrljaj je bio nježan
ples zavodljiv, lagan
ali ja više nisam bila zanesena
ona mala iz osmog b
neugledna i pjegava djevojčica
što pogled tvoj je čekala
drugi pogledi u oku su se ugnijezdili
novu siluetu na podiju su pratili,
tvoji pogledi zaspali sada su se budili
moji za tobom davno su izblijedili.
Marija
Mihaela
boba grljusic
20/07/2012 at 4:29 am Permalink
Prelijepa pjesma sjećanja prvih ljubavi iz mladosti, neostvarenih želja i zbiljnosti kod odrastanja 🙂
20/07/2012 at 6:40 am Permalink
tvoji pogledi zaspali sada su se budili
moji za tobom davno su izblijedili.
lijepa pjesma
draga stefi
”tko prvi cura njegova”
sfd
20/07/2012 at 8:20 am Permalink
Song je grozan 🙂 pun je narodnih mudrosti. Lijepo oslikani osjećaji koji prate prve ljubavi. Posebno mi se dopada prva strofa. Tako je mirisna Iako kažeš da ih nema,stižu do čitatelja. Pozdrav Stefi 🙂
20/07/2012 at 2:01 pm Permalink
Lijepo opisana prva ljubav.To su one koje se nikada ne zaboravljaju 😉
Lijep pozdrav!
20/07/2012 at 3:10 pm Permalink
Odnjeli me tvoji stihovi u dane treperenja nad nedostižnim ljubavima.
Što ti je život…
Nije se poklopilo vrijeme.
Pozdrav Stefi!
20/07/2012 at 9:35 pm Permalink
Hvala najljepša na pažnji i čitanju Dinko,Song,Marija,Marko i Marissa.
21/07/2012 at 6:26 am Permalink
Vreme odrastanja male zgoljavice, prve zaljubljenosti, doba, koliko je lepo, toliko i grozno. Neprimetna senka u svojim snovima i mastanjima, ali ruzno pace stasa u lepog labuda i svet se pocinje njemu diviti. Jako lepa zivotna istina koju smo mi svi zgoljavci doziveli i osetili.
Lep pozdrav Stefi 🙂