Zašto noćas

Zašto noćas vlati
tako strasno šume
zašto blijedi mjesec
srebrom srebri hume.

*

Zašto sjajna zvijezda
traži zvijezdu drugu
zašto tvoje oči
tugom kriju tugu.

*

Zašto noćas rijeka
tako tiho teče
zašto su krijesnice
ugasile svijeće.

*

Slutim, ove noći
nestati će snova
opet mora doći
neka tuga nova.

19 komentara za "Zašto noćas"

  1. Iluzija
    13/10/2012 at 7:49 pm Permalink

    perfekcionistički pristup 🙂

  2. Marija
    13/10/2012 at 7:52 pm Permalink

    Nije iluzijo, samo šikne 🙂

  3. d.gortan
    13/10/2012 at 8:09 pm Permalink

    ”Slutim, ove noći
    nestati će snova
    opet mora doći
    neka tuga nova.”
    —————————————————
    Noćas opet poskupljuje benzin… da nije to razlog tvojoj tuzi.

    Ma šalim se….., a sad ozbiljno.

    ”Zašto sjajna zvijezda
    traži zvijezdu drugu”
    ———————————————————
    Zato, Marija, jer samoća i zvijezdama teško pada.

  4. Marija
    13/10/2012 at 8:18 pm Permalink

    Haha, poskupljenje ne izaziva tugu, nego ljutnju. Pozdrav Gortane. Hvala na komentaru 🙂

  5. Marko Grubesic
    13/10/2012 at 8:20 pm Permalink

    Zadivljen Mare. Ne trebaš nijekati, ti jesi perfekcionist 🙂
    Lijep pozdrav!

  6. ENEDIEL
    13/10/2012 at 8:28 pm Permalink

    tugom kriju tugu. ugušit će ta tuga.stisni botun vedro
    pozdrav

  7. Marija
    13/10/2012 at 9:39 pm Permalink

    Hvala Marko, znaš koliko držim do tvog mišljenja 🙂
    Hvala Ene, botun pritisnut. Opet vedro 🙂

  8. dusko
    14/10/2012 at 12:32 am Permalink

    ubola i ti napokon jednu dobru:))

  9. marissa
    14/10/2012 at 2:35 am Permalink

    Sve je tiho u ovoj pjesmi , samo vlati strasno šume.
    One tanke vlati tvoje intuicije šume, ustreperile se od slutnje nadolazeće tuge.
    Jako lijepa lirska pjesma.
    Srdačan pozdrav Marija!

  10. Slavimir Zelenkapić
    14/10/2012 at 8:13 am Permalink

    Zapitanost koju pesma ima, u dirljivoj tkanici rima… Odgovori daleki, u rosu jutra se slivaju meko. Tuga nova mlazevi meki, da ne padaju pre čežnje dugoveko… Snažno se srcem doima…

  11. Marija
    14/10/2012 at 8:52 am Permalink

    -Haha Duško, to mi uvijek kažeš, istina malo odrasliji pjesmuljak 🙂
    -Marissa, hvala ti na lijepom komentaru. 🙂
    – Slavimire, tako mi je drago da ti se svidjelo 🙂

  12. easy rider
    14/10/2012 at 10:01 am Permalink

    Pjesma koja osvaja…

  13. songfordead
    14/10/2012 at 10:11 am Permalink

    Marija lijepa pjesma, iako je tuga ponekad pregolema, struže nam o o lice
    želi samo bol i očaj
    puno pozdrava
    sfd

  14. mirko
    14/10/2012 at 10:34 am Permalink

    Pjesma glatko ide pod kožu. Ubojito i nježno istodobno! Veliki pozdrav, Marija i puno 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂

  15. Marija
    14/10/2012 at 12:08 pm Permalink

    -Hvala rider 🙂
    – Song, hvala ti što i virozan čitaš, puno jabuka, rukom branih 🙂
    -Mirko, kad bi nebo iznad tvoje glave moglo zasjati mojim osmjehom, zasjalo bi. Veliki pozdrav 🙂

  16. Jim Corbet
    14/10/2012 at 12:23 pm Permalink

    evo Iluzija se dotakla biti u svom komentaru na ovu pjesmu spominjući perfekcionizam koji se ogleda u rimi koja se pogađa u slovo, stih pun ritma i tečan, baš onako kako ja volim i trudim se i sam tako pisati, bravo Mare, pozdrav i 🙂

  17. Marija
    15/10/2012 at 4:00 pm Permalink

    Hvala Jime, znam da lijepo misliš,perfekcionizam zna biti parnasovački hladan, često žrtvuje osjećaj u ime slike. 🙂

  18. Tonka
    15/10/2012 at 5:33 pm Permalink

    Sjajno Marija….(nestat će)….posebno mi se dopada nježnost svijetla krijesnica koje se gasne. Pozdrav veliki…. 🙂

  19. dinko1941
    20/10/2012 at 6:30 am Permalink

    U lijepom stihu kao vez što ga vezu na čipkanim vezovima je i ova tvoja pjesma, zbilja posebna, lijepa 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.