ZbogomZaZbogom

19 kolovoza 2013 Autor: songfordead 13 Kategorija: Misaona

Nikada nisam slijepo pratio razne nazore niti u tuđim razorima tražio osmijeh na svome licu. Svemu dođe kraj pa tako i jednom lijepom druženju uz Rijeku koja teče prema istoku. Ili opet sve rijeke teku na istu stranu ali ovisi o kutu našeg gledanja. Jesmo li u parku grada što trenutno jeca bolno ili u tvrđavi za koju smo mislili da se iskreno možemo opustiti i sve reći.

Nisam pobjegao niti sklopio oči. Ruke mi još uvijek odaju čežnju prema voćnom okusu sladoleda. Krv je stala. Stvoren je zid tuge. Ponekad tek pomislim sve je to dio igre, sve je to tek udarac u rebro, nebranjeno. Zeleno Sunce još uvijek isto sja. Odredišta prema donjem gradu su se isprala.

Moja jedina i konačna zanesenost i dalje spava pored mene. Ne želim psovati niti vrebati po šumskim puteljcima. Sove su stvarne one ti se jave kad tad. Dijamanti su vječni, oni cijeli život blješte pa me ponekad zagolicaju ljupkim i milim glasom…………

Nemarno bi bilo od mene da nije bitno. Licemjer bih bio kada bih skrio stihove spokoja. A trenutak je ponekad dovoljan da utonem u bestežinsko stanje.