(Posvećeno Mariji Jurić Zagorki)
Što se čudiš, svijete bijeli?
Što me to od žene dijeli?
U suknji il’ hlačama
Ja sam žena, ja sam dama!
Gledate me svi u čudu.
Govorite:” Gledaj ludu!”
Ali ja sam samo žena
Ispred vas i vremena.
Kudite me, sprdate me
Glavni lik sam vaše teme.
Al’ ne marim ja o vama
Jer kroz život kročim sama.
Izdali me, prodali me
Zaboravili moje ime
‘Digla sam se se iz pepela
Čiste duše, čistog čela.
Sada kad me nema više
Više ruka mi ne piše
Nisam vas zaboravila
Nasljeđe sam vam ostavila.
Moji snovi, ideali…
U knjige su moje stali.
Sve sam vam napisala
To najbolje ja sam znala!
Ne kunite me !
Ne grdite me !
Usamljena ja sam žena!
Izdana sam. Prodana sam.
Udana, bez prezimena.
SUZANA MARIĆ
01/12/2022 at 10:09 am Permalink
Teško je zamisliti kako joj je bilo jer mnogim ženama ni danas nije puno drukčije. Lijepa posveta draga Suzana, pozdrav u moj kraj. 🙂
01/12/2022 at 12:09 pm Permalink
Bila je ludo hrabra. Moramo joj posvetiti jedan Diskurs. Pjesma je odlična.
01/12/2022 at 1:01 pm Permalink
Volim pjesme o jakim ženama, bravo Suzi 🙂
01/12/2022 at 2:57 pm Permalink
Nekako žena ostaje neshvaćena i dalje, ali su poneke dokazale da mogu biti rame uz rame sa muškarcima, svijetom, pa i najbolje od najboljih. Zagorka je samo jedan od primjera. Pozdrav šaljem i zahvaljujem se od srca, Tonka 🌹
01/12/2022 at 2:58 pm Permalink
To bi bilo super, Mare ! Hvala ti najljepša 🙂
01/12/2022 at 2:59 pm Permalink
Hvala najljepša, Aljoša 🙂
01/12/2022 at 5:54 pm Permalink
Nije imala lak život, ali je napisala najljepša djela. 🙂
01/12/2022 at 8:23 pm Permalink
Slažem se sa Vama, Miha. Zagorkina djela su nenadmašna.