Ti si najsvjetlija točka dana
U zenitu moga sunčanoga ljeta
Na grafitu moje duše ispisana
Sjena pokazuje sve strane svijeta
Ti si najsjajnije svjetlo u tmini
U snovima mojim zapaljeno
Jedna zvijezda u noćnoj tišini
Prosula zlatni sjaj po mahovini.
I svijetliš na nebu života moga
Nekim tajnim i nevidljivim fluidom
A želio bih mnogo više od toga
Da nismo odvojeni nevidljivim zidom.
Marija
30/10/2017 at 9:15 pm Permalink
Ah ti nevidljivi zidovi, treba ih macolom i u zagrljaj 🙂 Lep pozdrav Moon
30/10/2017 at 9:37 pm Permalink
Lijepo provlačiš to svjetlo kroz sve strofe. Probija ono zidove! Veliki pozdrav Moon:)
31/10/2017 at 7:41 am Permalink
svjetlo kao pozitiva 🙂
31/10/2017 at 2:52 pm Permalink
Zgodno. Lp!
31/10/2017 at 7:05 pm Permalink
Preskoći zid ,Moon 😉 Lijepa pjesma . Pozz 🙂