zidna uznemirenost
Uhvatio sam te za bokove
Okrenuo prema bjelini prostora
Ruke prislonio na zid
Noge lagano raširio
Želio sam tvoj osjećaj
Gonjene strašću
Kao ono jutro kada sam te probudio
Medom hranio
Pjenom poljskog cvijeća kupao.
Spustio sam se niže
Noge i bedra gladno ljubio
Jezikom punim čokolade bojao
Želio da znaš, ti si mi jedina
Zvijezda u Svemiru.
Žudio sam za punoćom grudi
Koje su odisale svježinom jutra
i kiše što su mi hladile moju napast ljutu.
Vješto kao ljubavni tat
Približavao sam se
Erupciji tijela
Punoći vrelosti
Uzajamnih drhtaja
Dok lagano se ritam naših
Bokova stišavao u umor naše požude
julija
10 komentara za "zidna uznemirenost"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.