Nekad me u noći rana zateče

Ona  bez imena i porijekla,

Tu sirotu suzu puštam da teče

Pa prizna što nijedna nije rekla.

 

Srce žedno sati melankolije

Daždom osvježi  sasušene misli,

U kapima se nov život prolije

Dalek onima koji ne bi kisli.

 

Zahvalan sam za svako zrno soli,

Mali trn srećom udijeljene drače,

Kao dijete tek rođeno u boli

Pjesma je moja  živa kada plače.

 

U kišnje veče nekad rana zapeče

Kad dobije dom i željeno ime,

Tu suzu puštam u svijet da teče

I tuđe je oči ko svoju prime.