u svojoj samoći,

ja sam najvoljenija

predziđe boli

zlatnim makovima

s kojima zagrljena 

bratimim tijelo i vijek

topla je još

misao o riječi,

iako u svojoj samoći

ja sam najvoljenija

odsutnu iz zemlje

beru me Ruke

među krošnjama zlarinskih murvi

i opet, na svom Žalu

kojeg valovi brišu s Lica,

u osami svoga tijela

ja sam najvoljenija

(bobi grljušić – sve počinje na Žalu)